1988. južnokorejski Seul bio je domaćin ljetnih olimpijskih igara. Ove Igre bile su rekordne u mnogim aspektima: prema broju zemalja sudionica, sportaša, trenera, novinara, osvojenih nagrada, broju sigurnosnih službi i gledatelja. Nisu prošli bez skandala.
Ljetne olimpijske igre 1988. u Seulu postale su 24. po redu. Održali su se od 17. rujna do 2. listopada. U pravu da ih prihvati još jedan se azijski grad natjecao sa Seoulom - japanska Nagoya. Međutim, MOK je odabrao Južnu Koreju.
Više od 9 tisuća sportaša iz 160 zemalja došlo je u Seul igrati 237 kompleta medalja. Unatoč činjenici da je skandal s početka 80-ih, prateći Olimpijske igre u Los Angelesu i Moskvi, ostavljen iza sebe, odjeci tog razdoblja zahvatili su i Igre u Južnoj Koreji. Odlučili su bojkotirati Sjevernu Koreju. Pjongjang je odbio poslati svoje sportaše u Seul, jer je MOO odbio ponudu Kim Il Sunga da dio natjecanja prebaci na teritorij DPRK-a kako bi demonstrirao jedinstvo Korejskog poluotoka. Dok su sovjetske vlasti četiri godine oduzele svoje sportaše glavnog natjecanja, vodstvo Kube, Nikaragve, Etiopije i nekih drugih država podržalo je bojkot Pjongjanga, stavljajući političke ambicije u prvi plan.
Situaciju je pogoršavala činjenica da oko tri desetine zemalja uopće nije imalo diplomatske veze sa Seoulom. Unatoč tome, MOK nije počeo ništa mijenjati, a XXIV. Ljetne olimpijske igre održane su u Seulu.
Talisman natjecanja bio je junak korejskih legendi - amurski tigar. Kako bi neutralizirao negativne aspekte ovog grabežljivca, prikazan je kao prilično simpatično tigrato mladunče i ime Khodori. U prijevodu s korejskog, ovo ime znači "Tiger Boy". Glavni atribut maskote bila je mala nacionalna kapa, nošena u jedno uho.
Na ceremoniji otvaranja 76-godišnji korejski maratonac Song Ki-chang uveo je baklju s vatrom na olimpijski stadion. Zastavu sovjetske reprezentacije nosio je hrvač Aleksandar Karelin. U Seulu je uspio osvojiti svoju prvu olimpijsku zlatnu medalju.
Program Ljetnih igara u Južnoj Koreji ponovno je proširen. Pojavio se veliki i stolni tenis, biciklistički sprint i trčanje na 10 tisuća metara za žene, kao i još 11 disciplina.
Na Igrama u Seulu bilo je nekih dopinških skandala. Neugodan incident bio je uvjerenje sprintera iz Kanade Ben Johnsona u uzimanje ilegalnih droga. Uspio je sjajno nadmašiti svoje konkurente u utrci na sto metara. No, nakon doping kontrole, Kanađanin je morao vratiti medalju. Iz istog su razloga bugarski dizači tegova Angel Genchev i Mitko Grablev, kao i dizači utega iz Mađarske Kalman Chengeri lišeni zlatnih priznanja.
Trijumf Olimpijade u Seulu bila je momčad Sovjetskog Saveza koja je osvojila ekipno odličje. Prethodne Igre, održane u Los Angelesu, sovjetski sportaši bili su prisiljeni propustiti zbog političkog bojkota. Pauza je sportašima otišla samo u korist. Dokazali su da su, kao i prije, trendseteri u svjetskom sportu. Sovjetski nogometaši uspjeli su osvojiti zlato nakon 32-godišnjaka, a košarkaši nakon 16-godišnjeg odmora. Ukupno je reprezentacija SSSR-a kući odnijela 55 zlatnih, 31 srebrnu i 46 brončanih medalja.
Najbliži suparnik sovjetskom timu bila je ekipa GDR-a. Na njenom računu 37 zlatnih, 35 srebrnih i 30 brončanih medalja. Trojica vođa zatvorili su američki tim. Senzacija Seula bila je izvedba domaćina Igara. Korejska momčad uspjela je osvojiti 12 medalja najvišeg standarda, što joj je omogućilo da zauzme četvrto mjesto u ekipnom natjecanju.
