16. ljetne olimpijske igre održane su u Melbourneu u Australiji od 22. studenog do 8. prosinca 1956. godine. Grad je osvojio pravo održavanja natjecanja protiv Buenos Airesa sa razlikom od jednog glasa. Samu organizaciju Olimpijskih igara u Australiji mnogi su dvosmisleno shvatili zbog udaljenosti kontinenta.
Zbog udaljenosti Australije i visokih troškova karata, neke su zemlje uglavnom odbijale poslati svoje sportaše, neke druge značajno smanjile delegaciju. Nadalje, pokazalo se da zbog pravila karantene o uvozu životinja, Melbourne nije mogao prihvatiti konjička natjecanja, što je rezultiralo održavanjem u Stockholmu. Prvi put u povijesti Olimpijade zemlja koja ju je ugostila suočila se s bojkotom - Švicarska, Španjolska i Nizozemska odbile su sudjelovati na Igrama u znak protesta protiv potiskivanja narodnog ustanka od strane sovjetskih trupa u Mađarskoj. Kina nije poslala svoje sportaše zbog sudjelovanja na olimpijskim igrama u Tajvanu. Bilo je to još iznenađujuće jer Australija nije imala nikakve veze s tim događajima.
Unatoč svim poteškoćama, Ljetne olimpijske igre u Melbourneu ipak su se odvijale, na njih je došlo 3184 sportaša iz 67 zemalja. Sudjelovanje u tim igrama za sportaše sa sjeverne polutke bilo je povezano s znatnim poteškoćama - posebno zbog neobičnog vremena igre i potrebe za aklimatizacijom. Usprkos tome, sportaši su uspjeli pokazati najvišu razinu vještine i motivacije. Prvo mjesto u ekipnoj klasifikaciji zauzela je ekipa SSSR-a, osvojivši 37 zlatnih, 29 srebrnih i 32 brončane medalje. Drugi red turnirske tablice zauzeli su olimpijci iz SAD-a, osvojivši 32 zlatna, 25 srebrnih i 17 brončanih priznanja. Počasno treće mjesto pripalo je vlasnicima olimpijade, uspjeli su osvojiti 13 zlatnih, 8 srebrnih i 14 brončanih medalja.
Jedan od najzanimljivijih bio je nogometni turnir, na kojem je ekipa Sovjetskog Saveza uspjela doći do finala i nadmudriti jugoslavensku reprezentaciju u njemu. Na ovoj olimpijadi sovjetski tim ostvario je 6 pobjeda, odigrao je jedan meč u remiju (kasnije pobijedio u reprizi) i nikada nije izgubio. Najteže, fizički i mentalno, bile su dvije utakmice s momčadi iz Indonezije, koje nitko nije uzimao ozbiljno prije Olimpijade. Savršeno fizički pripremljeni, Indonezijci u prvom meču nisu dopustili sovjetskim sportašima da pokažu svoje sposobnosti, koristeći vrlo snažan pritisak u kombinaciji s tupom obranom koja nije dozvolila sovjetskim igračima da prodru u kazneni prostor. Prvi meč završio je neriješeno, a prema njegovim rezultatima nogometaši SSSR-a su napravili potrebne zaključke, pomalo revidirajući taktiku. Konkretno, počeli su više tući izvan kaznenog prostora. Kao rezultat, u revanš susretu ostvarena je uvjerljiva pobjeda 4-0.
Sovjetski sportaši pokazali su se izvrsnim u Melbourneu. Poznati trkač Valery Kutz osvojio je dva zlata odjednom na udaljenostima od 5 i 10 tisuća metara, postavivši olimpijske rekorde. Ali što je najvažnije, uspio je remizirati svog vječnog rivala Engleza Gordona Pearyja, za koga se predviđalo da će pobijediti. Sovjetski sportaši pobijedili su u bacanju kugle i bacanju metala među ženama, u muškarcima 20 km pješačenja. Vladimir Safronov postao je prvi sovjetski olimpijski bokserski prvak. Jednog dana Olimpijade sovjetska himna je 11 sati odzvanjala u istoj dvorani. Gimnastičari iz SSSR-a osvojili su 11 zlatnih, 6 srebrnih i 5 brončanih priznanja.
Mađarski boksač Laszlo Papp osvojio je treću uzastopnu olimpijadu, postajući prvi sportaš u povijesti svjetskog boksa. Drugu olimpijadu u modernom pentathlonu osvojio je Šveđanin Lars Hull.
Po završetku 16. ljetnih olimpijskih igara sportaši iz svih zemalja zajedno su šetali, što je bilo rođenje još jedne olimpijske tradicije.