Nakon uspješnog tjedna zimskih sportova u Chamonixu 1924. godine, planirane su odvojene zimske olimpijske igre za sljedeću olimpijsku sezonu. Mjesto održavanja bio je švicarski grad St. Moritz.
Drugoj zimskoj olimpijadi prisustvovalo je 25 država. Njemačka je prvi put igrala na Zimskim igrama, čija momčad nije bila pozvana na međunarodna natjecanja zbog agresije u Prvom svjetskom ratu. Također, ove zimske Olimpijske igre bile su prve za reprezentaciju Argentine, Estonije, Litve, Luksemburga, Meksika, Nizozemske, Rumunjske i Japana. Afrički sportaši nisu se natjecali. Sovjetski Savez nije smio igrati, mada je nekoliko europskih zemalja to već prepoznalo. Sukob je bio prouzrokovan ne samo postupcima Zapada, već i nespremnošću sovjetske vlade da ustupa. Kao rezultat toga, sportaši iz SSSR-a dobili su prijem na Olimpijske igre tek nakon Drugog svjetskog rata.
Program natjecanja se proširio. Dodan je novi sport - kostur. Tako je natjecanje održano u 8 disciplina. Žene su sudjelovale samo u klizanju - kao sportašice ili u parovima.
U neslužbenom poretku prvo mjesto pripalo je norveškoj momčadi. Ova je država pokazala tradicionalno visoku razinu treninga sportaša u disciplinama zimskih sportova. Skijaši i klizači ove zemlje bili su najbolji. Također, zlatnu medalju uspjela je dobiti norveška klizačica Sonia Henier.
Drugo mjesto sa značajnim zaostatkom pripalo je Sjedinjenim Državama. Zlato su u ovo stanje doveli jahači na saonicama - bobledderi i natjecatelji u kosturima.
Švedska ekipa postala je treća. Jednu zlatnu medalju ponio joj je skijaš Eric Hedlund, a drugu usamljena klizačica Gillis Grafström. A reprezentacija domaćina natjecanja - Švicarska - osvojila je samo jednu brončanu medalju. Dobila je hokejsku reprezentaciju zemlje. Zauzvrat, hokejsko zlato otišlo je u Kanadu - svjetskog lidera u ovom sportu.
