Pete olimpijske igre u Stockholmu (Švedska) održane su od 5. svibnja do 27. srpnja 1912. godine. Sudjelovalo je 2.407 sportaša, uključujući 48 žena, iz 28 zemalja. Programom je najavljeno 14 sportskih i 5 likovnih natječaja, odigrana su 102 seta nagrada.
Nijedna olimpijska organizacija još nije organizirana s takvom pažnjom - izgradili su prekrasan stadion i detaljno razradili natjecateljski program. Bukvalno je cijeli grad gledao Olimpijske igre, svugdje je vladala svečana atmosfera. Napokon je Pierre de Coubertin vidio realizaciju svojih glavnih ideja.
Gustina rezultata sudionika, kao i brojnost rekorda, pokazali su da je suparništvo sportaša na Olimpijskim igrama doseglo razinu na kojoj trebate naporno trenirati da biste pobijedili u bilo kojem sportu.
Slanje velikog ruskog tima (178 ljudi) pod tim uvjetima dovelo je do izuzetno neuspješnog rada našeg tima. Novine su ga čak i zvale "sportskim Tsushima". Momčad je na neslužbenom poretku zauzela tek 16. mjesto, a sve zato što je bila užurbano popunjena.
Američka momčad imala je najviše zlatnih medalja - samo 63 medalje, od čega 25 zlatnih, a 19 srebrnih i brončanih. Međutim, u ukupnom broju medalja (65 komada), države su nadigrale Švedsku (24 + 24 + 17), a sportaši iz Velike Britanije zauzeli su treće mjesto - 41 medalju (10 + 15 + 16).
Znakovito je da je Finska, koja je u to vrijeme bila dio Rusije, predstavila neovisnu momčad, na kraju zauzela časno četvrto mjesto s 26 medalja (9 + 8 + 9). Rusija je imala samo 4 medalje (2 srebra i 2 bronce). Međutim, postojala je još jedna medalja - zlatna. Nakon natjecanja predana je konjaniku Karolu Rummelu. Prevladavajući prepreke, sportaš se nije mogao nositi s posljednjim. Kao rezultat toga, njegov konj se srušio na Rummela. Ipak, sportaš se voljno popeo na svog konja i stigao do cilja, neprestano držeći ruku na prsima. Nakon cilja izgubio je svijest i s lomom od 5 kukova prevezen je u bolnicu u Stockholmu.
Ovu dramu pratio je švedski kralj Gustav V, honorarni zaštitnik Igara. Osobno je naredio da se glumi još jedna glumačka igra i dodijeli je Rummelu pravo u bolničku sobu.
Također na Igrama V. olimpijade prvo je organizirano likovno natjecanje. A prvo "zlato" u okviru kulturnog programa Igara pripalo je pjesmi "Ode sportu". Njeni autori bili su njemački M. Eschbach i Francuz G. Hochrod, iako se kasnije ispostavilo da je "Ode za sport" napisao Pierre De Coubertin, a ta su imena samo pseudonimi. Tako je Coubertin želio zbližiti njemački i francuski narod, suočavajući se sa sve većom prijetnjom vojnih akcija.
