Prošlo je 40 godina od tragedije. Olimpijada u Münchenu trebala je postati simbol obnovljene Njemačke i drugih zemalja koje su "krive" u Drugom svjetskom ratu. To se nije dogodilo: 11 izraelskih sportaša teroristički su napali palestinski ekstremisti, a organizatori Igara nisu uspjeli spriječiti ili zaustaviti sukob. Je li to bila tragična nesreća ili namjerna zavjera? Još uvijek nema odgovora na to pitanje.
5. rujna 1972., naoružani palestinski Crni rujan teroristi su slobodno ušli u olimpijske igre i uzeli 11 izraelskih sportaša u taoce. To se dogodilo u 4:10 sati ujutro. München je bio potpuno nespreman za takav razvoj događaja: nenaoružana sigurnost, ukrasna ograda oko olimpijskog sela. Radikalni ekstremisti zahtijevali su puštanje 232 člana Palestinske oslobodilačke organizacije, dva njemačka terorista i 16 zarobljenika iz zapadne Europe iz izraelskih zatvora.
Izraelska premijerka Golda Meir odbila je pregovarati s teroristima. Izraelske tajne službe ponudile su svoju pomoć kako bi oslobodile taoce, ali Nijemci je nisu prihvatili. Kao rezultat toga, svih 11 sportaša je ubijeno. Također je ubio 5 militanata i jednog njemačkog policajca Antona Fligerbauera. Koliko god se činilo ciničnom, smrt policajca pokazala se korisnom za uviđanje onoga što se dogodilo: oba naroda su patila od ruku ekstremista, a Izrael je mogao izraziti sudjelovanje i suosjećanje bez krivnje. Imena poginulih Izraelaca: David Berger, Yosef Romano, Moshe Weinberg, Eliezer Halfin, Zeev Friedman, Mark Slavin, Andrei Spitser, Kehat Shor, Amitsur Shapiro, Yaakov Springer.
Na zahtjev Izraela da suspenduje Olimpijske igre njemačke vlasti odgovorile su negativno. Takvu su odluku motivirali činjenicom da bi "povlačenje" značilo pobjedu svjetskog terorizma, poslušnost njemu. Dakle, sport se nastavio sljedeći dan. Sovjetski Savez je na kraju uzeo 50 zlatnih medalja, Sjedinjene Države - 33. Zanimljivo je napomenuti da svako peto „zlato“ američke reprezentacije pripada Židanu Marku Spitzu.
Postupci njemačke policije na osiguravanju sigurnosti smatraju se jednom od neuspjelih operacija u povijesti sigurnosnih službi. Je li ovo nesreća? Autoritativna njemačka publikacija Der Spiegel ("Ogledalo") objavljuje neke dokumente vezane za događaje prije četrdeset godina. Ovi dokumenti govore da su njemačke obavještajne službe bile dvaput upozorene na predstojeći teroristički napad. Međutim, podcjenjivali su važnost dobivenih informacija i bili su uvjereni da je grupa Crni rujan slabo pripremljena i da se neće moći "okrenuti" u gradu prepunom gostiju, pa su to prepustili slučajnosti.
Međutim, postalo je poznato da su u "Crnom rujnu" pomagali njemački neonacisti. Wolfgang Abramowski i Willy Paul, članovi Nacionalne grupe socijalističkog otpora za Veliku Njemačku, blisko su surađivali s teroristima. Možda su to odjeci navodno "palog" 27 godina prije nacional-socijalizma. Usput, bavarska prijestolnica München geografski je susjedna zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau. Slučajnost?
Sljedećih 40 godina Njemačka pokušava sakriti tragove grešaka. U međuvremenu, izraelska Mossadova obavještajna služba pokreće operaciju koja se zove "Gnjev Božji". "Izrael će uložiti sve napore i sposobnosti kojima je naš narod obdaren da nadživi teroriste, ma gdje se nalazili", rekla je Golda Meir u Knesetu. Sastavljen je popis prioritetnih zadataka s ciljem neutralizacije i uklanjanja ne samo Crnog rujna, već i cijele terorističke mreže u Europi. Dokle god će ekstremisti "forsirati" javni mir?
Ljeto 2012. obilježeno je Olimpijskim igrama u Londonu. Ovdje su poduzete kolosalne sigurnosne mjere. Olimpijsko selo okruženo je 18 kilometara električnih barijera, 13, 5 tisuća vojnika brani, pripremljene su mnoge jedinice za obuku pasa, protivavionske topove i borbe. S jedne strane, takav je pragmatizam opravdan, s druge, praznik mira i prijateljstva pretvara se u napeto iščekivanje. Hoće li istinska atmosfera na Olimpijskim igrama morati biti stvar prošlosti? Važno je razumjeti da se ekstremizam može pobijediti samo zajedničkim naporima čitave svjetske zajednice.
